Energetsko certificiranje

 

Uz zgrade koje se prodaju, svaka zgrada stambene i poslovne namjene ukupne površine veće od 50 m2 ili njen posebni dio koja će se nakon 1. siječnja 2016. godine iznajmljivati, davati u najam ili davati na leasing također treba imati energetski certifikat.
  1. Što je energetsko certificiranje?
  2. Zašto se provodi?
  3. Na koji se način provodi energetsko certificiranje?
  4. Na koje se zgrade odnosi obaveza energetskog certificiranja?
  5. Što je energetski razred zgrade?
  6. Koji su rokovi do kojih zgrade moraju imati energetski certifikat?
  7. Najčešća pitanja i odgovori.

Što je energetsko certificiranje?

Energetsko certificiranje zgrade je skup radnji i postupaka koji se provode u svrhu izdavanja energetskog certifikata.

Energetski certifikat je dokument koji predočuje energetska svojstva zgrade. Energetski certifikat sadrži opće podatke o zgradi, energetski razred zgrade, podatke o osobi koja je izdala energetski certifikat, podatke o termotehničkim sustavima, klimatske podatke, podatke o potrebnoj energiji za referentne i stvarne klimatske podatke, objašnjenja tehničkih pojmova te popis primijenjenih propisa i normi.

Energetski certifikat za postojeće zgrade obvezno sadrži i prijedlog ekonomski opravdanih mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje se temelje na prethodno provedenom energetskom pregledu građevine.

Energetski certifikat za nove zgrade sadrži preporuke za korištenje zgrade vezano na ispunjenje bitnog zahtjeva uštede energije i toplinske zaštite i ispunjenje energetskih svojstava zgrade.

Energetsko certificiranje regulirano je Pravilnikom o energetskim pregledima građevina i energetskom certificiranju zgrada (Narodne novine 81/12, 29/13, 78/13), Pravilnikom o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede građevina i energetsko certificiranje zgrada (Narodne novine 81/12, 64/13), Pravilnikom o kontroli energetskih certifikata zgrada i izvješća o energetskim pregledima građevina (Narodne novine  81/12, 79/13).

Zašto se provodi?

Svrha energetskog certifikata je pružanje informacija vlasnicima i korisnicima zgrada o energetskom svojstvu zgrade ili njezine samostalne uporabne cjeline i usporedba zgrada u odnosu na njihova energetska svojstva, učinkovitost njihovih energetskih sustava, te kvalitetu i svojstva ovojnice zgrade.

Na koji se način provodi energetsko certificiranje?

Energetski certifikat za zgradu izdaje ovlaštena osoba na temelju provedenog energetskog pregleda zgrade. Energetski pregled zgrade provode ovlaštene osobe svaka u dijelu svoje struke na temelju metodologije provođenja energetskog pregleda građevina (skupa radnji i postupaka za provođenje energetskog pregleda građevina koja sadrži i algoritam za izračun energetskog svojstva zgrada).

Energetski pregled građevine sadrži naročito:

  • pripremne radnje,
  • prikupljanje svih potrebnih podataka i informacija o zgradama koji su nužni za provođenje postupka energetskog certificiranja zgrade i određivanja energetskog razreda zgrade,
  • provođenje kontrolnih mjerenja prema potrebi,
  • analizu potrošnje i troškova svih oblika energije, energenata i vode za razdoblje od tri prethodne kalendarske godine,
  • prijedlog mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti građevina odnosno za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane s proračunom povratnog perioda povrata investicija i izvore cijena za provođenje predloženih mjera,
  • izvješće i zaključak s preporukama i redoslijedom provedbe ekonomski opravdanih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti građevine odnosno energetskih svojstava zgrade.

U postupku provođenja energetskog pregleda građevine provode se analize koje se odnose na:

  • način gospodarenja energijom u građevini,
  • toplinske karakteristike vanjske ovojnice,
  • sustav grijanja,
  • sustav hlađenja,
  • sustav ventilacije i klimatizacije,
  • sustav za pripremu potrošne tople vode,
  • sustav napajanja, razdiobe i potrošnje električne energije,
  • sustav električne rasvjete,
  • specifične podsustave (komprimirani zrak, elektromotorni pogoni i dr.),
  • sustav opskrbe vodom,
  • sustav mjerenja, regulacije i upravljanja,
  • alternativne sustave za opskrbu energijom.

Energetsko certificiranje nove zgrade obvezno uključuje proračun energetskih potreba zgrade, proračun potrebne godišnje specifične toplinske energije za grijanje i hlađenje za referentne klimatske podatke, određivanje energetskog razreda zgrade i izradu energetskog certifikata.

Energetski certifikat nove zgrade izdaje se temeljem podataka iz glavnog projekta u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu, završnog izvješća nadzornog inženjera o izvedbi građevine i pisane izjave izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine.

Energetsko certificiranje postojeće zgrade obvezno uključuje energetski pregled građevine, proračun energetskih potreba zgrade, proračun potrebne godišnje specifične toplinske energije za grijanje i hlađenje za referentne klimatske podatke, određivanje energetskog razreda zgrade i izradu energetskog certifikata.

Na koje se zgrade odnosi obaveza energetskog certificiranja?

Energetski certifikat mora imati zgrada javne namjene ili dio zgrade mješovite namjene koji se kao samostalna uporabna cjelina koristi za javnu namjenu ako ima ukupnu korisnu površinu veću od 500 m2, a od 9. srpnja 2015. veću od 250 m2 te svaka druga zgrada koja se gradi, prodaje, iznajmljuje, daje u leasing ili u zakup, odnosno njezina samostalna uporabna cjelina koja se gradi ili prodaje.

Vrste zgrada u cjelini ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada za koje se izdaje energetski certifikat određene su prema pretežitoj namjeni korištenja i dijele se na:

A. stambene zgrade:

  • s jednim stanom i stambene zgrade u nizu s jednim stanom za koje se izrađuje jedan energetski certifikat,
  • sa dva i više stana i zgrade za stanovanje zajednica (npr.: domovi umirovljenika, đački, studentski, radnički odnosno dječji domovi, zatvori, vojarne i slično) za koje se u pravilu izrađuje jedan zajednički certifikat, a može se izraditi i zasebni energetski certifikat.

B.1. nestambene zgrade:

  • uredske, administrativne i druge poslovne zgrade slične pretežite namjene,
  • školske i fakultetske zgrade, vrtići i druge odgojne i obrazovne ustanove,
  • bolnice i ostale zgrade namijenjene zdravstveno-socijalnoj i rehabilitacijskoj svrsi,
  • hoteli i restorani i slične zgrade za kratkotrajni boravak (uključivo apartmani),
  • sportske građevine,
  • zgrade veleprodaje i maloprodaje (trgovački centri, zgrade s dućanima),
  • druge nestambene zgrade koje se griju na temperaturu +18°C ili višu (npr.: zgrade za promet i komunikacije, terminali, postaje, zgrade za promet, pošte, telekomunikacijske zgrade, zgrade za kulturno-umjetničku djelatnost i zabavu, muzeji i knjižnice, i sl.).

B.2. ostale nestambene zgrade u kojima se koristi energija radi ostvarivanja određenih uvjeta kondicioniranja.

Stambene i nestambene zgrade svrstavaju se u osam energetskih razreda prema energetskoj ljestvici od A+ do G, s tim da A+ označava energetski najpovoljniji, a G energetski najnepovoljniji razred.

Izdavanje energetskog certifikata nije potrebno za:

  • nove zgrade, postojeće zgrade i samostalne uporabne cjeline zgrade u novim ili postojećim zgradama koje se prodaju, iznajmljuju, daju na leasing ili daju u zakup i koje imaju uporabnu korisnu površinu manju od 50 m2;
  • zgrade koje imaju predviđeni vijek uporabe ograničen na dvije godine i manje;
  • privremene zgrade izgrađene u okviru pripremnih radova za potrebe organizacije gradilišta;
  • radionice, proizvodne hale, industrijske zgrade i druge gospodarske zgrade koje se, u skladu sa svojom namjenom, moraju držati otvorenima više od polovice radnog vremena ako nemaju ugrađene zračne zavjese;
  • jednostavne građevine utvrđene posebnim propisom;
  • postojeće zgrade ili njihove samostalne uporabne cjeline koje se prodaju ili se pravo vlasništva prenosi u stečajnom postupku u slučaju prisilne prodaje ili ovrhe;
  • postojeće zgrade ili njihove samostalne uporabne cjeline koje se prodaju ili iznajmljuju bračnom drugu ili članovima uže obitelji;
  • zgrade koje se ne griju ili se griju na temperaturu do +12 °C osim hladnjača.

Što je energetski razred zgrade?

Energetski razred zgrade je indikator energetskih svojstava zgrade koji se za stambene zgrade izražava preko godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za referentne klimatske podatke svedene na jedinicu ploštine korisne površine zgrade, a za nestambene zgrade preko relativne vrijednosti godišnje potrebne toplinske energije za grijanje (iz Pravilnika o energetskim pregledima građevina i energetskom certificiranju zgrada, Narodne novine 81/12, 29/13, 78/13).

Stambene i nestambene zgrade svrstavaju se u osam energetskih razreda prema energetskoj ljestvici od A+ do G, s time da A+ označava energetski najpovoljniji, a G energetski najnepovoljniji razred. Energetski razredi se iskazuju za referentne klimatske podatke.

Energetski razredi stambenih zgrada
Energetski razred Q”H,nd,ref – specifična godišnja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke u kWh/(m2a)
A+ ? 15
A ? 25
B ? 50
C ? 100
D ? 150
E ? 200
F ? 250
G > 250

Energetski razred stambene zgrade ovisi  o specifičnoj  godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje za referentne klimatske  podatke u kWh/(m2a)

Energetski razredi nestambenih zgrada
Energetski razred QH,nd,rel – relativna vrijednost godišnje potrebne toplinske energije za grijanje u %
A+ ? 15
A ? 25
B ? 50
C ? 100
D ? 150
E ? 200
F ? 250
G > 250

Energetski razred nestambene zgrade ovisi o relativnoj godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje izraženoj u %.

Koji su rokovi do kojih zgrade moraju imati energetski certifikat?

Nove zgrade prije uporabe odnosno puštanja u pogon moraju imati energetski certifikat izrađen na način kako je propisano Pravilnikom o energetskim pregledima građevina i energetskom certificiranju zgrada (Narodne novine 81/12, 29/13, 78/13).

Postojeće zgrade ili njihove samostalne uporabne cjeline koje se prodaju moraju imati važeći energetski certifikat i predan na uvid kupcu prije sklapanja ugovora o prodaji od 1. srpnja 2013. godine.

Pojedinačne samostalne uporabne cjeline zgrada koje se iznajmljuju, daju na leasing ili u zakup moraju imati važeći energetski certifikat dostupan na uvid najmoprimcu ili zakupcu, prije sklapanja ugovora o iznajmljivanju, leasingu ili zakupu od 1. siječnja 2016. godine.

Javno izlaganje energetskog certifikata obavezno je za zgrade javne namjene ili samostalne uporabne cjeline zgrada koje se koriste za javnu namjenu u zgradama mješovite namjene:

  • korisne površine veće od 1000 m2 moraju imati izdan i javno izložen energetski certifikat najkasnije do 31. prosinca 2012.
  • korisne površine veće od 500 m2 moraju imati izdan i javno izložen energetski certifikat najkasnije do 31. prosinca 2013.
  • korisne površine veće od 250 m2 moraju imati izdan i javno izložen energetski certifikat najkasnije do 31. prosinca 2015.

Najčešća pitanja i odgovori

1. Tko je dužan osigurati energetski certifikat zgrade kod njezine prodaje?

Vlasnik zgrade, odnosno njezinog posebnog dijela dužan je imati energetski certifikat kod njezine prodaje od 1. srpnja 2013. godine.
Kupac zgrade, odnosno njezinog posebnog dijela prije sklapanja ugovora o kupoprodaji ima pravo uvida u energetski certifikat.

2. Koje su kazne ukoliko vlasnik ne pribavi energetski certifikat zgrade koja se prodaje?

Odredbom članka 29. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji (NN 55/12) propisano je da će se vlasnik građevine, pravna osoba, kazniti novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 100.000,00 kuna ako ne osigura energetski certifikat zgrade ili njezinog dijela kod prodaje. Sukladno odredbi stavka 2. istoga članka novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba u svojstvu vlasnika za prekršaj iz stavka 1. toga članka. Sukladno odredbi stavka 3. istoga članka za spomenuti prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
U slučaju ako vlasnik ne osigura energetski certifikat zgrade, odnosno njezinog posebnog dijela kod prodaje, kupac ima mogućnost podnošenja prijave Državnom inspektoratu.

3. Mora li u oglasu za nekretninu biti naveden energetski razred i hoće li agencije biti kažnjavane ako takvu, necertificiranu nekretninu oglase?

Ukoliko se oglas za zgradu koje se prodaje objavljuje u medijima tada je potrebno u oglasu navesti i energetski razred te zgrade i to je odgovornost vlasnika. Kazne za agencije nisu propisane ali Agencija – Posrednik u prometu nekretnina je ovlašteni posrednik nekretninama i kao takav je dužan poznavati važeće propise koji se odnose na područje njihove djelatnosti ( u ovom slučaju propise koji se odnose na obvezu posjedovanja energetskog certifikata zgrade) te s istima upoznati stranke koje koriste njihove usluge.

4. Imaju li javni bilježnici, kao i gruntovnice, kod ovjere ugovora, odnosno upisa nekretnine, pravo tražiti i energetski certifikat uz ostalu dokumentaciju, ili je pak odgovornost samo na vlasniku nekretnine?

Isključivo je vlasnik zgrade, odnosno njezinog posebnog dijela dužan osigurati energetski certifikat kod njezine prodaje. Pribavljanje energetskog certifikata zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade nije uvjet za ovjeru kupoprodajnog ugovora kod javnog bilježnika niti za upis nekretnine u zemljišnu knjigu.

5. Tko je izuzet od obaveze energetskog certificiranja?

Od obveze energetskog certificiranja izuzete su između ostalog i zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade koje imaju uporabnu korisnu površinu manju od 50 m2. Ova površina čini ukupnu ploštinu neto podne površine grijanog dijela zgrade što znači da se na primjer kod stana zbrajaju sve ploštine prostorija soba, kuhinje, kupaonice, WC-a, hodnika i ostave. Negrijani dijelovi zgrade, primjerice: negrijani tavan, negrijani podrum, negrijano stubište, lođe i terase ne ulaze u tu površinu. Grijanim dijelom zgrade podrazumijeva se i dio zgrade u kojemu je predviđena kontrolirana temperatura sukladno namjeni korištenja i važećim propisima (na primjer: stan u stambenoj zgradi koji se duže vrijeme ne koristi za predviđenu namjenu pa se ne grije ili koji nema instalirani sustav grijanja, a sukladno namjeni je isti potreban, smatra se grijanim prostorom).

6. Je li potrebno izvršiti energetski pregled i izraditi certifikat za zgrade koje su registrirana kulturna dobra – spomenici kulture pojedinačne zaštite a u njima se obavljaju javne djelatnosti?

Prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada (Narodne novine 113/08, 91/09, 36/10 i 135/11 ) koji je prestao važiti energetski certifikat nije potreban za zgrade koje su po posebnom zakonu upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i zgrade koje imaju posebnu ambijentalnu vrijednost a kod kojih bi ispunjenje zahtjeva energetske učinkovitosti značilo neprihvatljivu promjenu njihovog karaktera ili njihovog vanjskog izgleda u skladu s predviđenom spomeničkom zaštitom zgrade.

Prema važećem Pravilniku o energetskim pregledima građevina i energetskom certificiranju zgrada (Narodne novine 81/12, 29/13, 78/13) zgrade koje su po posebnom zakonu upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske nisu izuzete od obveze energetskog certificiranja. Prema navedenom Pravilniku sukladno članku 7. Energetski certifikat mora imati zgrada javne namjene ili dio zgrade mješovite namjene koji se kao samostalna uporabna cjelina koristi za javnu namjenu ako ima ukupnu korisnu površinu veću od 500 m2, a od 9. srpnja 2015. veću od 250 m2 te svaka druga zgrada ili njezina samostalna uporabna cjelina koja se gradi, prodaje, iznajmljuje, daje na leasing ili daje u zakup osim ako ovim Pravilnikom nije drukčije propisano.

Kontakti

A Mikulići 112/E, Zagreb | M 098 203 019 | M 091 3736 771 | E 11aprojekt1@gmail.com